Voljeti tebe, to najbolje znam...

Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objasnjavati ni traziti joj razlog.


09.03.2013.

Dodji samo ovu noc kraj mene budi.....

Juce, lezeci u krevetu, odmarajuci se od svega, zazvoni mi mobitel, kao i inace on me zvao
'Malena, sretan ti 8.mart'
'Hej, hvala duso'
'Trudio sam se da dodjem ali nisam mogao, puna mi je sedmica, tako mi je krivo'
'A daj ne budali, nema sta da ti bude', u trenutku je zazvonilo zvono na vratima, pa sam mu rekla da saceka minut da vidim ko je. Kad sam otvorila vrata bio je postar s buketom cvijeca, i ja mu kazem da je sigurno pogrijesio adresu, a on me prozva imenom pokaza gdje da se potpisem i ode, ja onako sokirana ulazim nazad u stan, i nastavljam razgovor
'Nevjerovatno'
'Sta je bilo'
'Dobila sam buket cvijeca sa porukicom, sretan 8.mart ljepoto'
'Ma ko bi to mogao bitiiii'
'To si sad rekao ko da si ti, haha'
'Ne znam sakriti, jesam, ja sam'
'Ma daj, kako'
'Malena, zvao sam tamo cvjecaru i fino sve objasnio gdje zivis ime prezime i sve i da ti dostave i eto sve proslo kako je trebalo'
'Ajjj, hvala ti, predivno je, ma da bi ja vise voljela da si na vratima bio ti sa cvijecem ili bez njega, samo da si bio ti'
'Bicu malena, uskoro valjda, sa cvijecem cu se potruditi'
'Ne trebas sa cvijecem, samo ti dodji'
I sad sam odlucila sama, ne znam kako cu, al znam da hocu, kada dodje reci cu mu sve, dobicu snagu, kakvu takvu, potrudicu se moram!!!

06.03.2013.

.....

Eto ljudi moji koji sam vam ja baksuz. Rekla sam sebi da je vrijeme da krenem dalje, bez nade za njim bez svega. Upoznala sam divnog momka, i neko vrijeme smo pisali te dogovorili kafu, i bili smo danas, al nije to to, ne mogu ja to. Sjedimo na kafi i zove me on, nisam znala sta reci, nista nisam znala. Momak sto sam bila na kafi s njim me gledao i pitao 'Ko te toliko zove, javi se slobodno' a ja sa nekim usiljenim odgovorom kazem 'Neka, moze cekati', te sam otisla u wc i javila se, neprimjetno sam uzela mobitel da ne vidi da cu se javiti, zatim je uslijedilo pitanje
'Sto se ti ne javis'
'U gradu sam na kafi'
'A da, a s kim to'
'Ako hoces iskreno, s nekim momkom sam tu'
'Haha, dobra fora, ozbiljno s kim si tu'
'Ha-ha-ha, veoma smijesno, kazem ti ozbiljno', vec sam se naljutila njegovoj ironiji.
'Ti krenula dalje?'
'Sta je tu cudno, vrijeme je'
'Pa to, to je..... odlicno'
'Nije. Ne moze biti odlicno, jer momak je prepazljiv, snima zvijezde sa neba, zanimljiv, a ja gledam kroz njega, uspavljujem se, ne zanima me, trazim njega u njemu a nema ga, eto kako je odlicno, smijem se a onako primorano, ne znam to sakriti kad se ne mogu smijati od srca', nakon toga je ucutao i zatim ponovo rekao
'Mozda te bas taj kreten zasluzuje'
'Kreten?'
'Mislim taj momak sto si s njim na kafi.'
'Nemas ti pojma'
'Znam malena. Ali isto znam kad si samnom nema tog prozirnog pogleda, kad si samnom nema prisiljenog osmijeha, uvijek si ispunjena srecom.', na trenutak sam se oduzela, i skontala skuzio je, te je nastavio
'I malena ne treba tebi neko s kim ne mozes biti ispunjena, nego neko s kim mozes biti'
S tim je i zavrsio razgovor, da nije zavrsio rekla bi mu, proderala se, meni trebas ti, ali nisam. Kad sam se vratila momak koji me cekao tiho je rekao
'Ja moram da idem sada, pa ako nije problem da te otpratim, pa se vidimo drugi dan'
'Ako zuris ne moras da me pratis' nasmijesila sam se, ali je inzistirao, te me ispratio. Momak je divan, ali i uzasno dosadan, istini za volju, bila sam malo bezobrazna, posto on ne pusi ne podnosi cigare, ja sam u inat svo vrijeme pusila. Bezobrazno od mene, al nije on za mene, ne mogu se ja zamisliti s nekim drugim osim s njim.....

04.03.2013.

Suze vise nisu lijek.....

Kako glup dan. Dosla s faxa cimerica otisla na fax. Ostala onako sama, lijep dan, u stanu zagusljivo, na terasi prehladno, uzmem otvorim prozor i posto mogu sjesti na rub sjedem uzmem knjigu i s merakom zapalim tu. Nisam primjecivala ljude koji su prolazili i gledali me u strahu. Citajuci knjigu sam nasla divan dio i poslala njemu, te me nakon toga on zove, inace ne voli bas pisati poruke, najradije ce nazvati i potrositi cijeli kredit nego pisati poruke, to je njemu trosenje vremena.
'Ma gdje nadje ove lijepe rijeci'
'Citajuci knjigu'
'Hocel se desiti kad da te nazovem a da ne citast, hahaha'
'Hahaha, mislim da nece'
'Hoce hoce, kad dodjem, neces imati vremena od mene'
'Tad necu ni htjeti imati vremena'
'Sta radis osim sto citas knjigu'
'Uglavnom samujem, cimerica na faxu, a ja sjedim na prozoru, na rubu prozora pusim i citam knjigu'
'GDJE SJEDIS'
'Na rubu prozora'
'Na onom malom dijelu prozora, hoces pasti jesil normalna'
'Pa nije bas mali dio, dovoljan da sjednes naslonis se ledjima na zid i noge dignes na drugi dio i uzivas'
'De molim te sidji, zatvori prozor i uzivaj u krevetu'
'Hahah, necu'
'Molim te'
'Imas nesto drugo reci da sidjem'
'Imam'
'Sta to'
'Volim te', ucutala sam, rijeci izustila nisam, ukocila sam se i sisla sa prozora da ne bi pala na drugu stranu, i tiho dosapnula
'Kako molim'
'Pa znas da te volim najvise, ne bi da se moja najdraza kolegica slomi', nasmjesio se na to, i ja sam odglumila smijeh, razgovarali smo jos a onda prekinuli razgovor. U cudu svega toga ni suze nisam mogla ispustiti, previse je doboljelo da bi se plakalo.....

02.03.2013.

Nikome ni reč, kad potonem u bol.....

Sinoc sjedim sama u stanu, cimerica izisla, meni se nije dalo, obukla neku siroku trenerku ( njegovu duksu ) i otisla do prodavnice, uzela sebi neki sok, nesto za jesti i cigare. Ona se spremala, pa svaku sekundu, kako mi ovo stoji, te kako ovo, ustanem ti ja i nadjem joj sta ce obuci, bila je prezadovoljna, te onako obucena fino, skockana gleda u mene, molecivo, znala sam odmah, make up. Pocela se spremati u 6, a u 8 je bila gotova. Prvo dok je nasla garderobu proslo je dosta vremen da ja nisam uskocila zakasnila bi. Nasminkala sam je u skladu sa odjecom, te i nokte tako sredila. Kasno je dosla, al je barem bila vesela. Ja sam bila sretna zbog nje, stvarno jesam. Pocela sam je ispitivati kako je bilo i sve to, a onda je u pola 2 poslije ponoci zazvonio mobitel, bio je on. Izgubila sam se te sam se brzo javila.
'Hej malena.'
'Hej'
'Gdje si, jesi bila u gradu'
'Evo u stanu, nisam bila, nisam imala volje'
'Zasto, mucite onaj kreten kojeg volis'
'Nije kreten, on samo ne zna da ga volim, uostalom, da on me muci.'
'Reci mu sve'
'Ma hocuuu'
'Kazem ti ozbiljno'
'Ozbiljno ili ne, to mu nikad necu reci. Nego sto ti ne spavas, pola 2 je'
'Kako cu spavati kad tebe muci neki kreten'
'Haj ne budali, idi spavaj i ja idem'
'Lazes, neces ti spavati, opet ces plakati zbog njega'
'Necu, vjeruj mi'
'Malena nije on vrijedan suza'
'Nemas ti pojma, a sad dosta'
'Dobro izvini sto te podsjecam'
'Kazes da mu kazem, dobro, evo primjer, ti si muskarac u kojeg je jedna cura zaljubljena vec odavno i ustrucava ti se reci jer zna da ces je odbiti, sta ces onda'
'Zavisi koja je cura u pitanju'
'Ona koju dugo poznajes'
'Mozda je ne bi odbio, znas onu ko ne riskira taj ne profitira'
'Hahah, znam. Al se slazem sa teorijom da nekad ne treba riskirati, nego kad ti dolazis'
'Uskoro, mozda za sedmicu ili dvije'
'Super'
'Kad dođem pricat cemo, uredu'
'Uredu duso'
'Laku noc malena'
'Laku noc'
Malo mi je falilo reci mu sve, i ne znam zasto kao da me navodio na to, kao da sve zna, ali zeli cuti iz mojih usta, a to ce biti nikad, ne mogu ja to....

26.02.2013.

!

Prokletstvo, sinoc sam mu umalo sve rekla. Dosla mi cimerica, a to vam je inace moja drugarica, te sam se obradovala kad sam vidjela da je ona, pa smo malo 'proslavile', no dok smo mi slavile meni je stigao poziv, od koga nego od njega. A znate kako ide slavlje, malo popijes koju, tamo ovamo, eto meni je omiljeno pice votka, i uzela ja nama par i mi polako pile, i bas kad sam bila pripita on zove.
'Hej gdje si?'
'U stanu'
'Jesi ti nesto ljuta?' (tu je uslijedio moj smijeh koji nije bio bas ugodan a zatim odgovor)
'Duso, na tebe ne mogu biti ljuta. Samo dosla mi je cimerica, pa smo malo proslavile, hahah'
'Da niste malo previse?'
'Ma ne ljubavi, nismo'. Tisina, prekidam je ja govoreci gloposti,
'Kad dodjes ti i ja cemo piti, hodati gradom, drzati se za ruke i biti svima najljepsi, obecaj da hoces, OBECAJ'
'Lutko, nemoj vise da pijes, molim te, za mene nemoj, uskoro dolazim pa se vidimo, i izlazicemo, ali necemo piti, ok?', pocela sam plakati i jecati, a zatim odgovorila
'Dobro'
'A sto sad places?', i prije nego sam odgovorila jer nikad nece biti moj rekla sam samo
'Ma ne placem to je od smijeha', sumnjicavo je rekao
'Dobro, pricacemo jos, kad budes trijezna. Cujemo se',
'Cao'. Citavu noc smo sjedile i plakale, obadvije, a onda smo se obukle i nasminkale i s velikim podocnjacima otisle na predavanje. Bilo je tesko pratiti mamuran, i s glavoboljom.... Pretjerale smo, nismo trebale. Zvao me prije pola sata, i pita jesam dobro, rekla sam da jesam, i da se izvinjavam za sinoc, a zatim je rekao
'Lutko, nemoj da mi se izvinjavas, nisi nista lose uradila, jesi popila, ali eto da sam sinoc nastavio razgovarati, rekla bi svasta a kasnije bi se kajala', zapekla me ta recenica, zar je skontao? Odgovorila sam,
 'Ma nemam ja sta reci da bi se kajala', istina, prvi put sam ga slagala, i zao mi je sto jesam ali morala sam.

18.02.2013.

:(

Tiho u sapatu mobilnog telefona sam kroz suze i smijeh rekla 'Ma vraga vise i ovo cekanje, dolazi vise, usamljena sam, treba mi tvoje drustvo', 'Lutko, znas da ne mogu, rado bi ja da sam tu, da setamo, da pijemo kafe, da se umazemo sa kolacem kad ga jedemo, ali ne mogu, jos malo pa cu doci'. Zaplakala sam tiho i necujno. 'Ma znam da ne mozes, samo eto, trebas mi. A proci ce, sutra ce mi doci cimerica, jedva cekam, barem necu vise biti sama', 'Hej, nemoj da me kasnije zamijenis s njom, da kad dodjem da nemas vremena za mene', 'Lopove, ne pomisljaj, ja vremena za tebe imam uvijek, cak i onda kada ga nemam'. Tekao je razgovor kao izmedju dva para, a to je bio samo razgovor dva prijatelja koja su daleko. Prijatelja, pa s jedne strane da, s druge strane ne. Sta da vam kazem, ja sam mu kolegica, on meni sve. Ali dobro mi je i ovako, koliko god da boli, moje srce lupa kad je tu, kad mu cujem glas, kad osjetim njegov dodir.... Za mene bolji nema, i tu je kraj. I nema veze, ne mora me nikad voljeti bitno mi je da ga imam, pa makar i ovako....

15.02.2013.

U ljubav vjere nemam.....

Culi smo se. Zvao me. Dugo smo pricali. Nasao je curu. Kaze da je sretan, da misli da je sada to napokon to. Nasmijala sam se i rekla mu da mi je drago zbog njega. Nikad ne lazem. Ne volim lagati. Nisam ja njemu ni slagala nista, ja sam sretna kad je i on sretan. Ja sam mu pricala o momku kojeg volim, pricala sam o njemu, a on toga nije bio svjestan. Bio je sasvim tih, kao da je osjecao da je rijec o njemu, ali je cutao i slusao, i tiho dosapnuo, 'Nadam se da ces jednom biti s njim, samo lutko, vjeruj u svoje snove, ostvarit ce se oni tebi, kad tad, zasluzujes ti to'. Suze su vrele potekle, i prokleto znam da je to osjetio stoga je nastavio njezno 'Znas lutko, ponekad treba vremena da se snovi ostvare, ali se ostvare kad dovoljno vjerujes'. Tiho sam rekla 'Vjerujem ja i previse', skrenula sam s teme, nisam mogla vise, zaplakala bi jace, azjecala bi, rekla bi mu sto osjecam, i bila bih usred nicega. I maloprije me zvao, cisto da vidim sta radim, jesam izisla i jesam sama. Nisam nikud izisla, sve mi je glupo bez njega, bila sam danas u biblioteci, citala neke knjige, izdvajala posebno i zatim otisla kuci. Uzela knjigu koju sam nasla na ladici i pocela je citati. Sama sam, volim ovu samocu jer znam da mi u tuzi niko pomoci ne moze, a ja sebi ne zelim pomoci. Rekao mi je 'Ma lutko, ja da sam sada tu, ne bi ti meni bila sama, ja bi bio s tobom, i bili bi u gradu, i provodili se najbolje kako znamo, kao i uvijek', odgovorila sam 'Ali nisi tu...' nakon toga je uslijedila tisina i zatim sam pocela veselo 'Nasla sam neku strava zanimljivu knjigu, zadivila me je, kad je procitam zvacu te da ti prepricam detalje, moze?', nasmijao se onako najljepse kako on zna i rekao mi 'Moze lutko', i brzo sam zatim dodala 'Ako kraj bude sretan, necu te zvati necu ti pricati, jer moj kraj nije sretan, iako nikad ne gubim vjeru, znam da nije sretan', utihnuo je i zatim ponovo poceo 'Lutko, kakav god da je kraj ja te molim da me nazoves da mi ispricas, da slusam tvoj glas' kad je to rekao brzo je dodao 'Moram sad da idem, posao ceka, lutko, cujemo se'. Ostalo mi je to u glavi da zeli slusati moj glas, ali zar bi to trebalo znaciti nesto? Ja mislim da ne.... U nasem slucaju ne.

12.02.2013.

To nisu suze na mome licu.....

Setamo, onako kako setaju parovi. Hladno je. Nekim cudom moja ruka zavrsava u njegovoj, tiho sapuce 'Jesu ti ledene ruke.', 'Jbga, zaboravila sam rukavice.', 'Daj ovamo ruke, ja cu ti ih grijati.'. A neeee, nemojjj, nemoj molim te. Govorim u sebi, ali u sebi bez snage da kazem na glas. Dugo smo setali on i ja, trebao je nazad, pa smo se trebali rastati ubrzo. Sve dok smo setali moje su ruke bile u njegovim, milovao ih je, grijao. Pozeljela sam vristati, plakati, ali nisam mogla. Snijeg je padao ljepse nego ikad. Milovao je nasa lica, ljubio nase usne. Toliko sam pozeljela popeti se na prste i spustiti vreli poljubac na njegove usne, ali nisam. Nisam imala snage. Ne bih to nikad uradila. Dok smo isli prema stanici, na samu pomisao za rastanak suze su potekle niz moje lice. Pognula sam glavu, nisam htjela da vidi, ali prvi put u zivotu nisam smogla snage sakriti to. Vidio je i njezno rekao 'A zasto suze lepa moja?', 'Zao mi sto ides, Bog zna kad cemo se vidjeti', ' Hej, pa cut cemo se, hajde nemoj da places'. Kroz suze mi je osmijeh presao preko lica, zagrlili smo se i tiho sam mu sapnula 'Cuvaj se', 'Hocu lutko, vidimo se uskoro'. Njegove njezne usne su se spustile na moj obraz i otisao je. Od stanice do stana sam promrzla, nije bilo njega da mi grije ruke. Usla sam u stan, izvadila cigare, sjela, zapalila, napravila kafu, i odvalila se plakati. On mene voli, znam to, ali kao jebenu prijateljicu/sestru, a ja njega, kao jedinog muskarca na svijetu.

11.02.2013.

.

Mrzim ovu samocu. Sama sam, nikog bliskog meni da me cuva te samoce. Nikog ko bi pomogao sad kad mi je najteze. Treba mi pomoc, vjerovatno bi je i imala da kazem nekom za njega, ali ja to ne zelim. Ma koliko da mi je tesko, sama cu kroz to proci, nego jos koga da zamaram. Istina, zamaram vas tu koji citate, ali nekom moram reci osjecaje, a nekako je to lakse potpunom strancu. Cesto puta uzmem dva lista, napisem mu pismo, spakujem ga, adresiram, i poderem ga, bacim u smece. Ko zna, mozda bi bilo koristi poslati mu to pismo, ali bojim se da su male mogucnosti da ce se ista promijeniti. Promijenio bi se njegov odnos prema meni, a to je sve sto imam. Nesto najdragocjenije i nesto sto ni zasto ne bih mijenjala, ne zelim to izgubiti jer samo to od njega mogu imati, da bar moze nesto vise.... Nazalost, nikad necemo on i ja imati ono sto ja zelim, ali eto ja nisam sebicna, zadovoljna sam s ovim sto imam.

09.02.2013.

On, ja.... mi.

Vidjeli smo se. I juce i danas. Juce je dosao da me vidi, pricali smo, ali kratko. Morala sam na fax pa zato nisam imala mnogo vremena, ali zato danas jesam. Imala sam puno vise vremena, danas nisam imala nista na faxu, danas sam imala slobodan dan. Bilo mi dosadno u stanu, obukla sam se i krenula malo u setanje. Dan je bio tmuran poput mene. Polako sam setala. Iza ledja sam cula ubrzane korake, trudila sam se biti umjerena i ne primjecivati sve to, dok me neko nije zagrlio. Strah me obuzeo, kad sam se okrenulo, to je bio on. Zagrlila sam ga i poljubila (u obraz), izgalamila jer me prepao, a zatim smo otisli na kafu. Jednu malo duzu kafu. Pricali smo, o momcima, o curama. Lagala sam ga, kako u mome zivotu postoji neki muskarac, istina je da postoji, ali on. I u jednom trenu je poskocio i rekao, cekaj, imam nesto, i izvadio je srce, sa divnim natpisom, upitno sam pogledala. To ti je da imas za uspomenu, a ako ne zelis imati dadni nekom. Gledam u njega i pomisli tiho u sebi, nikad nikome to u ruke nece stici, to zauvijek ostaje kod mene. Zamislila sam se, odlutala daleko, a on me uhvatio za ruku i pitao da li je sve ok. Zeljela sam reci, ne nije, ali sam rekla, da, da, sve je ok. Htjela sam reci da ga volim, ali razum je bio jaci, prevladao je srce i te rijeci nisu bile izrecene....


Noviji postovi | Stariji postovi

Voljeti tebe, to najbolje znam...


Prolaznika
3778

Powered by Blogger.ba